Nema uknjižbe bez opunomoćenika za dostavu pismena

Nema uknjižbe bez opunomoćenika za dostavu pismena

2 April, 2014 by Dario in Blog

Piše prof. dr. sc. Hrvoje Kačer, 19. prosinca 2013. Lider

Prošlo je već pola godine od stupanja na snagu najnovije novele Zakona o zemljišnim knjigama (svibanj 2013.) pa je moguće, sad već s vremenskim odmakom, upozoriti na pojedina rješenja koja pokazuju kako se iz povijesti nije ništa naučilo – ili barem nije dovoljno.

Odnosi se to na uporno predlaganje i prihvaćanje zakonskih rješenja koja ignoriraju odluke Ustavnog suda, a upravo se prečesto tako ponaša hrvatski zakonodavac, što posljeduje nepotrebnim troškovima (jer svaki postupak promjene propisa itekako stoji), ali i nečim mnogo lošijim – pravnom nesigurnošću; a sigurnost je temelj svake pravne države i izravno ili potiče ili odbija ulagače.

‘Suvišni’ Ustavni sud

Svaki zakonski projekt, osim brige da se postigne što bolje zakonsko rješenje, mora voditi računa o tome da svako rješenje bude u skladu s Ustavom. Naravno da pritom nisu moguća nikakva jamstva, ali zato bi moralo biti potpuno sigurno da su i predlagatelj i zakonodavac itekako vodili računa o dosadašnjim odlukama Ustavnog suda. Još bi se nekako moglo prihvatiti da se u prijedlogu pojedinog zakona pokuša argumentirati stajalište prema kojemu se konkretna odluka Ustavnog suda ne odnosi na upravo predloženi propis. Tu, uz ostalo, kao argumenti dolaze u obzir promijenjene okolnosti, osobito u vezi s pravom Ustavnog suda da mijenja svoja pravna stajališta. Međutim, kad se potpuno ignorira jasno pravno stajalište Ustavnog suda te predlaže i prihvaća zakonsko rješenje kao da tog stajališta nema, to se ne može poduprijeti i zacijelo će imati posljedica. Riječ je o jednoj od novina u promijenjenom Zakonu o zemljišnim knjigama prema kojoj će zemljišnoknjižni sud odbaciti prijedlog predlagatelja koji je u inozemstvu, a nema opunomoćenika za dostavu pismena (novi članak 120., stavak 2. ZZK-a). Svatko dulje ili kraće može biti u inozemstvu, ali ta će se odredba najviše odnositi na strance, one izvan EU posve sigurno, a vrlo vjerojatno i na one iz Unije.

Primjeri iz Strasbourga

Problem je što to rješenje znači da će se odbaciti prijedlog za uknjižbu koji je inače potpuno pravno uredan i tako zadržati kao zemljišnoknjižni vlasnik netko tko je prodao i naplatio kupoprodajnu cijenu nekretnine. Budaući da se novi vlasnik ne može uknjižiti, mogući vjerovnici starog vlasnika mogu se naplaćivati na teret te prodane i naplaćene nekretnine. Najgore je što se odbacivanjem gubi onaj poznati red prvenstva, toliko važan u zemljišnoknjižnom pravu, a sve samo zato što nije određen opunomoćenik za primanje pismena.
Sve to mi bismo kritizirali samo kao loše zakonsko rješenje da u stručnoj javnosti nema dobro poznate odluke Ustavnog suda RH (broj U-III-1/2009, objavljena u NN-u 126/10) koja je takvo rješenje kao što je sada u Zakonu o zemljišnim knjigama ocijenila suprotnim ne samo Ustavu nego i europskoj pravnoj stečevini. Pri tome se Ustavni sud izrijekom pozvao i na načelna pravna stajališta Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu sadržana u predmetu Sotiris i Nikos Koutras ATTEE protiv Grčke (presuda 16. studenoga 2000., zahtjev br. 39442/98, §§ 12-23.), u kojem je Europski sud utvrdio povredu prava na pravedno suđenje podnositelja zbog toga što je Vrhovni upravni sud odbacio njegovu tužbu kao nedopuštenu.

Po hitnom postupku

Također ocjenjuje relevantnima načelna pravna stajališta Europskog suda sadržana u predmetu Běleš i drugi protiv Češke Republike (presuda 12. studenoga 2002., zahtjev br. 47273/99, §§ 48-52.), u kojem je Europski sud utvrdio povredu prava podnositelja na pravedno suđenje zbog toga što su postupovna pravila vezana uz dopustivost tužbe bila ‘konstruirana na takav način da spriječe da podnositeljeva tužba bude ispitana u meritumu’ (§ 50. presude).
Dakle, još smo jedanput neoprezno sami sebi dali autogol i tako uputili lošu poruku svima, posebno poslovnoj javnosti. Dobro je jedino to što se pogreška može brzo ispraviti (naravno, po hitnom postupku, to je ionako uobičajeni ‘modus operandi’ hrvatskog zakonodavca), samo ako bude dovoljno dobre volje.

Preuzeto s web stranice Liderpress.hr.
Piše prof. dr. sc. Hrvoje Kačer, 19. prosinca 2013. Lider

image_print